četvrtak, 20.09.2007.
EVO TI PRIČE...............
SLiJEDE ME FACE
Slijede me face bolesnih umova po ulici punoj leševa. Mrtvih,smrdljivih punih crva. Još malo pa će crvi zavladati tom ulicom.Oni…da oni nose ravnala s oštricom da me režu. Mrze me,jer sam drugačija od njih.Odbacili su me zbog mog priznanja.Viču na mene i bacaju pasju slinu.Gledaju me s prezirom i javno me mrze.Zaklat će me i baciti veprovima da požderu zadnju moju sramotu.Jedna djevojka je stala na moju stranu.No prerezali su joj grlo.Samo je izustila:”Oprosti mi !”. No nikada joj neću oprostiti što je umrla zbog mene.Bježim.I dalje me sljede ti bolesni umovi,zatajnih,prljavih misli.Žele se nafiksati mojom slabošću i nesrećom.Žele osjetiti moju patnju u svojoj krvi.Žele čuti moje krikove,moje jadikovke.Nemogu više.Padam na koljena bez imalo savjesti.Sretna sam jer sam priznala.Možda neću u raj ali u čistilište sigurno hoću.Rulja oko mene pljuje na moju suosjećajnost koja se svakim dahom gubi sve više u neznatnu daljinu.Vani je prokleta noć,nevidim ništa,ne želim vidjeti.Hipnotizirana sam smrznutim pogledima koji uživaju u smišljanju ambocioznih spletki.Netko je bacio kamen na mene no nisam osjetila ništa.Paraliziraju me njihovi nepočinjeni grijesi.Sjeda na mene i bocka me oštricom noža. Opet...ništa.Struže mi kožu s nosa.Pogled mu je bio neshvaćen,indiferentan,neohrabriv.Više me je bolio nego kada mi je napokon zario taj prokleti nož u trbuh.I dalje sam živa, molim Boga da me uzme.Krvarim po čistom pločniku koji zaudara po ljudskoj licemjernosti,tuzi,sramu.Uzima upaljač,skida odjeću sa mene.Pali mi oči a ja postajem beznađe koje se hvata za tminu…tminu bez cilja.Nastaje otužna besmislena situacija puna nedostižnih ideala da nepravda pokosi pravdu.I zadnji trzaji mojih umornih ,teških nogu prestaje.Umirem..ne boli me.Osjećam kako mi duša napušta tijelo.Ona sada lebdi iznad moga leša kojeg nastanjuju crvi.Šišmiši su nanjušili krv
i petljaju po mojoj kosi.Buldog mi slavodobitno guta lijevu šaku.Rulja stoji oko mene i šuti.Jedan od njih počne se zadovoljno cerekati.Drugi počnu za njim.Smijeh im prekine krv što im je tekla niz očiju.Krvareći iz nosa i ušiju nisu svijesni što se događa.Otpada im kosa,nokti,zubi.Viču, boli ih onako kako mene nije.Strahuju , lude,žele da sve što prije završi..žele umrijeti.
Sade me ne slijede više…..ne slijede me face bolesnih umova.Oni sada leže kraj mene u toj uličici.Oh., kako smrdi ljudski truli leš.Smrdi na poraz i sebičnost.Sve se brzo odvija.Sunce je izašlo na neprekinuti išarani obzor a leševi isparavaju.Ostao je tu i tamo pokoji zub, nokat…..a možda i koja cipela.Duša mi se penje sve više prema nebu i zaustavlja se pred vratima čistilišta.Mislim si:”Pravda je zadovoljena!”
srijeda, 12.09.2007.
A JEBEMU NEMOG U VIŠE.........
TAMO GDJE SAM JA
TMINA BEZ SRAMA U SMRT ME VUČE
MUDROST ŽIVI,BOL JE PRISUTNA,PATNJA JAUČE
NESTALNI KORACI NESTAJU NETRAGOM
SVE NEKAKO UMIRE , ALI SA NADOM
NEIMNOVNE BOLI PONAVLJAJU SE UZASTOPNO
GRIMASE,JECAJI,TAKO IZGLEDAJU SJETNO
NE MOGU SE SJETITI TVOG IMENA
DUŠA MI JE BLAGA,NEMIRNA
PRELAZIM PREKO MOSTA ŽIVOTA
NESTALA JE ODAVNO UNIŠTENA LJEPOTA
OSTALO JE SAMO TUŽNO,TMURNO LICE
OSTALA SU SLOMLJENA KRILA OSTAVLJENE PTICE
SUNCE JE PUSTILO SVOJU KRVAVU SUZU...
ZEMLJU JE PREKRILO VIJEČNO SIVILO
O SREČO SI MI SLATKA BILA TADA...
OD MENE OSTADE SAMO PRAH SADA....
MISLIM DA SAM SE ZALJUBILA
NESRETNO OPET I OPET
MA VEČ MI JE GLUPO GOVORIT O TOME
AL ZNAM DA ČU PATIT
JEBIGA
BESMISLENO SE NADATI NEČEMU
IPAK MISLIM DA SE TREBA KATKAD TRGNUTI JER PREKRATAK NAM JE ŽIVOT
SREČA JE RELATIVNA..........
AL OPET TA JEBENA SUZA KOJU SUZDRŽAVAM SVAKI PUT U OKU......
ONA JE TU
ALI NEMA RAZLOGA
A DANAS TE NIKO NE KUŽI
I SVI MISLE DA SI FREAK
MOŽDA JA TO DOBRO PREKRIVAM SVOJOM CRNOM BLACK ODJEČOM
I NEKIM PONAŠANJEM
SVI TE JEBU DI STIGNU (NE DOSLOVCE )
Tužno lice mladog čovjeka,
srce mu slomljeno,
patit će dovijeka,
jer ludo je volio.
Ljubav slomi njega
i tuga izbrisa se,
dosta mu bi svega,
ode i ne vrati se.
Ni spomena o njem više,
kao da ga nikad nije bilo,
a samo je voljeti htio.
Sada njega nema više.
Točno su znali kada je kucnuo čas. Kolege su je posljednji puta pregledali, vidjeli da više ništa ne mogu napraviti, te ih ostavili da sami proborave posljednje trenutke. On je sjedio pored nje, bez ijedne riječi, držao je za ruku, a suze su mu se samo slijevale niz obraze.
Odjednom je ona izvukla ruku i pokretom ga pozvala da se uspravi. Začuđeno je ustao pitajući se što hoće. Pozvala ga je da dođe bliže. Stajao je uz krevet i nije mu bilo jasno jer je njezin prst pozivao da priđe još bliže. Napokon se prislonio uz rub kreveta.
Tako ga je držala kao što se ljudi u tramvaju pridržavaju za štangu, i tako je to trajalo otprilike dva sata. Njemu su suze presušile i netremice su se šutke gledali, a ona se neprekidno blago osmjehivala. Povremeno je sklapala oči, ostajući tako sve duže i duže, ali nije ispuštala što je zahvatila. Samo se pridržavala do posljednjeg časa, a onda joj je ruka klonula i sve je bilo gotovo.
RAZMISLI ........
KAD IZGBIŠ NEKOG .......
TEK TADA SHVATIŠ NEKE STVARI......
MOŽDA JE NAJBOLJE UMRIJETI MOŽDA - ŽIVJET
.......NA NAMA JE DA ODLUČIMO....
POZZZ SVENU.
nedjelja, 09.09.2007.
prođe sve ostANE PRAZNA DUŠA
"Gledaš me kao da se znamo
Stranca dva eto to smo samo
Pričaj mi gdje si ti bila
dok lile su kiše
nek' ova noć na tebe miriše
zauvijek…"
Pomanjkanje poznanstva. I ne znaš kako dišem, i kako razmišljam o nekim drugim stvarima… Uvijek si vidio samo ono što si vidjeti htio. Pitao si samo ono što te zanimalo…
Ja danas nemam više snage za nove lavove. Za nove borbe, bitke i ratove.
Za pobjede, i poraze.
Jer iako se radilo o najdubljim i najiskrenijim osjećajima, još uvijek se ne mogu oteti dojmu površnosti.
Ne želim, ne znam i ne mogu više pričati o njemu. Davno je prošlo vrijeme kada se njegovo ime uplitalo u naše razgovore. Danas za to nema više mjesta. Danas nitko ne pita.
Vrijeme je prošlo, i možda ga je odnijelo. Mi istinu znamo…
"Gledam te, hodamo lagano
osjećam kao da već dugo
mi se znamo…"
I dok gledam te, ne mogu ne primijetiti koliko si drugačiji. Samo naizgled, samo na trenutak.. Samo dok ne zagledam se dublje u tvoje oko.. A tamo je sve isto.. Od onoga dana kada te vidjeh, do onog trenutka kada te upoznah. Konačno.
"Deja vu
Sve već podsjeća na prošle dane
Ruke u hodu dodir blag
Ti i ja…"
Samo neke naše uspomene urezane u kore sjećanja. A blijede. Kore zarastaju…
I nemamo naše rituale. Koji me vežu uz neke…
Ništa ne podsjeća na prošle dane. U tom smislu kojeg možda tražim. Bespomoćno.
"A kada odu svi
Mi ostaćemo sami
Samo ja i ti
i pogledi u tami.."
Uvijek ti i ja ostajemo. I bespotrebno je više pričati o tebi, kad su tolike riječi rečene. Kad su ti tolike rečenice poklonjene. Kad smo se vraćali uvijek kad nas je život nosio daleko jedno od drugog.
Ti i ja…Dani i noći. Bez pitanja. Ili s previše njih.
I naši pogledi u tami. Iz koje se tek svjetlost nazire… Neprimjetna.
"Reci mi da znam
da jutro nije blizu
da ima vremena...."
Ima vremena. I jutro nije blizu… Znam… Podsjeti me kad zaboravim… Onako kako me uvijek podsjećaš kad osjetiš da zaboravljam. Istodobno prezirem i volim što me poznaješ toliko. Kao svoj dlan. I riječi nisu potrebne da shvatiš sve što želim reći..
Fascinira me kako pamtiš neke stvari koje su davno rečene ili napisane. I što nisu ostale samo mrtva slova na ekranu .
Godine prolaze, i znam da jutro nije blizu, iako se ponekad datuma bojim.. Novih godina i novih vremena. Podsjeti me…
"Gledam te
kroz ovu noć što pada
Stranca dva,
pod svjetlima smo dušo
ovog grada…"
Stranci smo. Nove generacije dolaze. Nova djeca odrastaju, i uzimaju za pravo ono što i mi nekada uzešmo bez pitanja. Gradsko «kazalište» postaje preusko za sve veću koncentraciju…
Stranci smo samo, iako se pitam jesmo li se ikada dovoljno poznavali..
I dok se negativni odgovor nazire, noć pada..
Ne tajim da je ovdje nebo najljepše. Ne zbog toga jer je nad mojim ulicama, nego jer je zaista tako. Oblaci inspiraciju bude, pogotovo tamo.. Na ušću.
"Pričaj mi gdje si ti bila dok lile su kiše
Nek' ovaj grad na tebe miriše
Zauvijek…"
Nekih drugih se sjetim na spomen njegova imena. Iako nikada nisam skrivala koliko mi možda značiš bez obzira što samo smo stranci u noći koja pada nad grad. Bez obzira na sve…
moŽDA NEGDJE IPAK..............
Između noći i dana, svjetla i tame, glazbe i tišine postojim. Negdje...Između svega.
Gubim se u istinitim i lažnim pričama. U istinitim i lažnim obećanjima.
Zapravo, lažnim i istinitim obećanjima.
Gubim se u željama, mogućnostima i snovima. Svojim i tuđim. Gubim se kad sunce zablješti, i tek ponekad za vrijeme mjesečina. Oduvijek bijah dijete noći...
Sanjam poznate i nepoznate. Zamišljene, i one koje ću tek zamisliti. Sanjam one koji mi fale, i one koji već dugo nisu prisutni u mojim danima. Na ovaj ili onaj način. Mojom ili njihovom greškom. Ili pak voljom onoga na koga utjecati ne možemo. Jer je, eto, tako moralo biti... Zbog prirodne selekcije. I životne, isto tako.
Gubim se naokolo i unutar njega.Gubim se među silnim crkvama, mostovima, i kanalima...Gubim se tamo gdje se moraš izgubiti...
Gubim se u svojim osjećajima, svojim riječima koje su izgovorene, ili koje ću tek izgovoriti. Gubim se jer ne želim biti krivo shvaćena. A ta će osoba doslovno shvatiti svaku riječ. I u svakoj će pronaći nadu.
Baš onako kako je i ja pronalazim u njegovima.
Shvatit će na način na koji on želi, jer i ja shvaćam onako kako ja želim. Iako uvijek ispadne da krivo shvatim. Je li to zato što previše želim, ili jednostavno jer ta osoba ne zna pravilno spojiti svoje riječi i glagolska vremena, pa tu dolazi do nesporazuma?!
Predugo sam tu. Osjećam da jesam. I da dolazi vrijeme za bjegove.
Gubim se...Između bijelog i crnog. Ali oduvijek voljeh spektar... I šarenilo...I ne bi imalo smisla da je sve crno na bijelom...
Gubim se...Vjerovatno jer sam samo tijelom među svim tim pričama, danima, noćima, i obećanjima..
Duhom sam negdje dole....Na mom jugu, u nekoj uvali,u nekom drugom okruženju...
Gdje nema 365 mostova.
Gdje ima samo jedan.
Koji nas spaja i razdvaja. Koji mi ne dopušta da se gubim...
DUBOKO U SRCU.......
I dok se lomim, dižeš me s poda, a ne moraš...Ne tražim to od tebe. Ne tražim tvoje riječi utjehe, ne tražim tvoje vrijeme. I zagrljaj bi dao da nisi tako daleko.
Nebo je čudno... Oblaci...Čudni sivi oblaci..Pomalo žuti, pomalo bijeli, mjestimično smeđi. Hladni povjetarac ulazi kroz prozore. Kišu iščekujem...
Svaka hrabrost postaje slabost čim mrak obavije grad. Pružaš ruke, a ja ih prihvaćam s dozom nevjerice, s laganim nepovjerenjem. I tako su tople, i nekako sigurne. Znam, ne bi smjela... Zbog sebe, samo zbog sebe. Jer znam da će me boljeti.
A ti...Znaš moje slabosti i vješto i ovaj put lomiš trunčice hrabrosti i ponosa... Tjeraš me da te imenom zovem, iako bi u svojoj slabosti, možda i neke druge nazive upotrijebila. Ali ne noćas.. Jer nema više alkohola u meni, a ni hrabrosti...
I dok razumiješ, i suosjećaš, ne mogu se ne sjetiti koliko smo se uvijek dobro razumjeli, koliko smo se hrabrili, i koliko smo povezani bili. U onim trenucima kad nismo htjeli zahtjevati ništa jedno od drugog. Kad smo ostavljali „sa strane“ ono preko čega nismo mogli. Kad ja nisam mogla (više) razumjeti, a ti nisi uspio progovoriti...
Ne postoji trenutak kad ne poželim da si tu, na ovom rozom kauču, sa mnom. I da tvoje blage ruke budu moje ruke..Da tvoja blizina uništi sve što nas je razdvajalo. Sve za što se oboje zaklešmo da nas nikada razdvojiti neće.
U vrijeme se uzdah nekada, ali mi ništa donijelo nije. Ništa dobro. Ili sam ja možda previše očekivala, i nisam znala cijeniti ono što imam?! A tražila sam, zapravo, tako malo...
Nije li vrijeme da napokon preuzmem svoj život u vlastite ruke?!
"Gdje je nebo?! Srušilo se nebo...
Izgorjelo je nebo...."
Pljusak je počeo
Otišla sam jer sam morala otići. Jer je to bilo jedino moguće rješenje. Jedino stvarno i ispravno.
Bez puno riječi, a tako jezgrovito.
Nema smisla tražiti sreću u prošlosti dok budućnost neminovno teče...
Najbolje stvari se događaju u trenucima kad ih najmanje očekujemo. Najbolji ljudi dolaze u trenucima kad bježimo od nekih drugih i utrčavamo im u zagrljaj ne pitajući ništa. Ne razmišljajući. A tada znamo da smo spremni na sve...
I bit će tako...Dok pamtim, dok živim...
A večeras nastavljam sinoćnjim stazama.
Iznenađenja nisu isključena....
NEKAD JE POTREBNO REČI NA GLAS, NEKAD POGLED KAŽE SVE ,NEKAD JE DOVOLJNO PUSTITU SUZU ,NEKAD JE DOVOLJAN ZAGRLJAJ,,,,,
MOŽDA JE NAJBOLJE ŠUTJETI I SVOJE TAJNE ČUVATI DUBOKO U SRCU......
MOŽDA JE SMRT POČETAK....A MOŽDA KRAJ SVEGA ONOG ŠTO SMO GRADILI .....
IPAK TREBA VJEROVATI.....U NADU....MA KAKO BEZNADNA BILA...
U LJUBAV................................................MA KAKO NESRETNA BILA
U ŽIVOT...................................................MA KAKO TEŽAK BIO........
srijeda, 05.09.2007.
thats me
utorak, 04.09.2007.
f R e N d U...............
TAKO MRZIM kad sam ljuta, ali prije svega tužna,,,,,,,ima jedan dečko meni jako drag,Sven,možda pretjerujem
al mislim da sam napokon našla nekog kom mogu vjerovat i sve reč
inače nisam osjetljiva al neke stvari..........
neznam
bole
možda nenamjerno
nema dana da se ne čujemo
al opet htjela bi s njim provest bar 20 jebenih minuta
ono samo da je tu.......kraj mene-------moj frend..
jer puno mi znači...predobar je
a mene su uvijek predobre stvari u životu razočaravale
prije svega cijenim ga zbog toga što je
iskren
drag
zgodan
ljubazan
što bi svaka frendica moga poželjt i uz to možeš mu reč sve.........valjda
ne želim sad da tj. netreba provodit vrijeme samo samnom,ionako ga ne provodi.......samo bi htjela imat pravog svena malo uz sebe,jedan mali zagrljaj.......ono što svaki dan dobivam ali ne od.......svena------ male sitnice se pamte.....valjda
i onda mi neki jebeni martin kaže da odem na čošak......ne dira to mene uopče,,,,,,al dira me to .....teško je to reč...mogo je reč nešto.....on.sven......možda stvarno pretjerujem.....al za takvu osobu ko što je ON,,,,,,sven......vrijedi se boriti.........................on to valjda ne kuži-----a ja , ja brijem da živim u nekim filmovima.....svojim
al zar previše tražim?
mslim da ne....
ipak nisam ja tu da to odlučujem
čovjek kada izgubi nekog , tek tada shvati kolko mu je ta osoba značila
JBGA POZZZZ
Grunge Angel at bigoo.ws
ponedjeljak, 03.09.2007.
nema naslovaaaaaaaaaaaaa
Pjesma o smrti
Doci ce jesen bez uvelih grana,
Bez kise, bez tuge, bez vina ce doc.
Gle, ona nece imati dana:
Imat ce samo jednu noc!
Crnu ce zimu vrijeme nam dovuc,
Al snijeg te zime nece past;
Zemlju ce sunce u proljece povuc,
Al ono nece sjat i cvast.
Sasvim ko zima i ljeto ce minut;
I godine prazne tako ce tec,
I sunce ti nece nikada sinut -
Ni rijeci neces na to rec.
Tombstone Generator
četvrtak, 05.07.2007.
icaaaaaaa fakat..........
DANAS JE MOJOJ TETI NAJBOLJOJ NA SVIJETU
42. ROĐENDAN
PA TETA SRETAAN R O Đ E N D A N!!!!!!!!
THE BEST TEA IN D VORLD!!!!!!!!
OVE SPIKE O LJUBAVI
FAKAT ME NEŠT PUKLO
MISLIM
NIJE I JE
p
o
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
z
KAD NEKOG VOLIŠ-------A BUDEŠ NEVOLJEN
LJUBAV NE PITA ZA GODINE
LJUBAV BOLI
JEBENO BOLI
PONEKAD MISLIM DA LJUBAV NEMA SMISLA
DAŠ CIJELU SEBE I ONDA TE on ZAJEBE
NOČIMA SE GUŠIŠ U JECAJIMA I SUZAMA
KOLIKO PUTA SAM ZASPALA U SUZAMA
LJUBAV JE STVORENA DA JE DOBIŠ ALI I DAŠ
PA ZAŠTO ONDA MORAŠ SVE POKVARITI SVOJOM SEBIČNOŠĆU
ČOVJEK SI
SAVRŠEN - NESAVRŠEN NEMA VEZE
ALI NEMOJ ONDA U ČOVJEKU POKVARIT SVAKU NADU, ILUZIJU
TEŠKO JE VJEROVAT KAD TI NETKO SLOMI SRCE
MENI GA JE ON SLOMIO
I OD ONDA MISLIM DA LJUBAV..........
ZAPRAVO NEZNAM
MOGU LI IJEDNOM DEČKU VIŠE VJEROVAT ONAKO ČISTO, DO KRAJA
KAD SE TEŠKO RAZOČARAŠ
UVIJEK TE JEBE NEKA SUMNJA KOJU POKUŠAVAŠ IGNORIRAT
I DA ...IGNORIRAŠ JE
PRAVIŠ SE HLADNOM
JER SUMNJA ......STOJI IZMEĐU LJUBAVI I MRŽNJE
A LJUBAV SE BRZO PRETVORI U MRŽNJU
I TAD SI UNIŠTEN , OBILJEŽEN ZA CIJELI ŽIVOT
GRGA........ MOJA LJUBAV
VOLIM TE I AKO ME IKAD POŽELIŠ OSTAVIT (KASNIJE----U BUDUČNOSTI )
MOLIM TE SAMO DOĐI, ZAGRLI ME I OTIĐI -TAKO ČU ZNATI
I NEMOJ NIŠTA REČ----JER IPAK SVE JE U OČIMA A
ŠUTNJA MNOGO GOVORI
JER------
If I should stay,
I would only be in your way.
So I'll go, but I know
I'll think of you ev'ry step of the way.
And I will always love you.
I will always love you.
You, my darling you. Hmm.
Bittersweet memories
that is all I'm taking with me.
So, goodbye. Please, don't cry.
We both know I'm not what you, you need.
And I will always love you.
I will always love yoU
I hope life treats you kind
And I hope you have all you've dreamed of.
And I wish to you, joy and happiness.
But above all this, I wish you love.
And I will always love you.
I will always love you.
I will always love you.
I will always love you.
I will always love you.
I, I will always love you.
You, darling, I love you.
Ooh, I'll always, I'll always love you
ponedjeljak, 28.05.2007.
every night in my dreams............
i see you...i feel you-....da nažalost.ima jedna priča koja je istinita.ANA se zaljubila u MARKA.ON je imao djevojku.nedugo su zatim prekinuli.ANA ga je i dalje voljela.na sve načina mu je to pokušala pokazati.NJEMU je sve bila zajebancija.ANA je patila i patila.neko vrijeme je imala druge dečke da GA zaboravi.ništa joj nije pomoglo i dalje je mislila na MARKA.često su pričali ali nikada nije pokušala začeti temu o NJIMA.možda je znala da bi ON je ismijao ili preokrenuo sve na zajebanciju.ANA nije znala dali MU se uopče sviđa.nikada joj nije dao to doznanja i to ju je mučilo.......
dani su prolazili...
došao je i taj dan kad je ona postala maturantica..ON je bio tada 2. razred.....
još uvijek joj se sviđao...taj isti MARKO...
pozvala ga je poslje škole ,trebala je razgovarati s NJIM...
sjeli su na nekoj polupokisloj klupici u parku,nad njima je visjelo drvo,drvo puno tajnosti,neke tajanstvenosti,neizrecive tuge....
ON se meškoljio nervozno očekujuči da če ona započeti razgovor
je ...započela je
njezina smeđa duga kosa padala je niz njeno lice........a sklopljene ruke odavale su da nešto nije u redu
ON je samo tupo gledao
rekla mu je što osječa prema NJEMU.......rekla mu je da GA voli
ON ništa ...... i dalje je tupo gledao i nervozno se smješkao
ništa....samo beskorisna tišina
tišina i tiha jeka
ON se digao
I OTIŠAO
ONA je ostala sama i nepomična..........jedna suza kliznula joj je niz obraz
NIKADA JE NEČE ZAVOLJETI
ZNALA JE TO
otišla je tog dana u beskraj svojih snova i maštanja
prolazila je hodnicima pokraj NJEGA
ON je samo tupo zurio u pod
ništa nije rekao
jednog dana osvane na stranici novina
"potrebno je nekad voljeti za oboje , jer ovo drugo može stradati"
njezino mlado lice sada leži u ljesu prekrivenim crnim plišem
sklopljene ruke sada odaju da je sve u redu....sve je mirno
zatvorili su ljes a na njemu se bijeli ruža
ON je stajao kraj ljesa
sklopio je ruko
NJEGOVE USNE SU NEŠTO TIHO REKLO
ona je sada daleko
nije čula
stajao je i dalje kraj ljesa ....... tupo je zurio i dalje
smrt je prekrila njezino lice zauvijek
ON SADA IMA NOVU DJEVOJKU
više ne misli na ANU
JER ANA JE SAD MRTVA........
ETO TO SU MOJE MISLI...........:)
srijeda, 23.05.2007.
lkjhčasoihcč
iu53zptiphiuhgghgiusisbipšosugisšugisojkjgjlgjdlkjglkdjgldjld
gepgošoegšegdkdlsjljlhčsjgksjgo66666666666666666666666666666666666666
eteiowiuoipiwzg8w9utwoajfapšuoahkjhpghgpiwhgčkaehg9uegiegbje
gdgd2gd2gd4g2sdg4dsgsdgsdg1dgsdgd2g2f2g1d21gd21gd2g1d2
g1xd2g2sg4d4h5dftrjht8487652737651724617137213
jxkjalhcsjhlsyh lxjvhbhiufdshao8pfioqerbgjievjnkadijvadnveijigbq
fkflaklfkačskfaloifoqfoijvkhfkjhfiaphiufsdfhsiufehifowjlkefčafskjsjlkfuoa
sfčslopewofjoiauiwezrdmcksihfjasvbfgiareoigerghirehghdvbsdhfvdshfuiasfshšauoifdagipodgiudafhgiuhd35486754647+947694798787687d+9qWDD798fe78ew7f9wf7ewf7wfwf78wf7wf5sd4fas987f5as78as
f4sa6fa687f87f9qwzut87qwe97qw6w9qwe9w8qeqqqqqqqqqqqqqqq798wq7f98asf78ias6f87w6q87
we987r09qwz987tqwt
wepoiqtqwpoufšoqwujoqeufasf
wfkqwoufueqwtgrqwšuopfiqoezrtqrefiq9utifpdskjfpoqwireokiezfgewrg
regklreqjgšiewrug
regporegoirehgt
ciuacoiscpiuszcsdiscpodsiuoxjlkvxjsvensouvsoušodaug98azga98dzsvensvjapojoiaugiasvensoidhfoszfhpiuzfzefsvenlvkaspi09fa
svensčdovpaipaidposvenšpsđvšif
i ja FAKAT NEZNAM DALJE??????????????
PAS MATER
LKSDJGAČHDPFSŠGIOSUGŠTR98HUFHPBGIUZRSUFsvenoiufgšdufgidugiutrKJRPHTŠEWOIWEUGIOEWUGŠWUGWOIEUTGOIWJGLKJOIFDUGREUOIUGOEWUGOIEWRGEWUOIIIIIIIIIIIIIIIIWŠRHTUŠWRUHĐWRHPORWUHŠĐRWHUOWRGPORWHWOOIŠRUŠOI9U09+HWR809H
POZZZZZZZZZZZ
JA-SANDRA
